Premda je u Petrinji boravio još kao sedmogodišnji dječak, živeći s roditeljima u obiteljskoj kući u Dugoj ulici, i obilazeći grob svoje bake Barbare koja je sahranjena na petrinjskom groblju sv. Benedikta 1766. godine, Josip Jelačić na prostore južno od Save stiže 1841. godine kada postaje potpukovnik u Prvoj banskoj pukovniji u Glini, da bi godinu dana kasnije postao pukovnikom i zapovjednikom Prve banske pukovnije.
U sedam svojih najplodnijih vojnih godina suživio se sa stanovništvom Banovine sudjelujući ne samo u vojnim pohodima protiv Turaka nego i u gradnji infrastukturnih, odgojno-obrazovnih i drugih objekata te kao stalni posjetitelj kulturno umjetničkih programa petrinjske Čitaonice i kućni prijatelj brojnih uglednika i intelektualaca kako iz vojne tako i iz crkvene i građanske sfere.
Hrvatskim banom je službeno postao 08. travnja 1848. godine kada je bansku prisegu položio pred kraljem Ferdinadom V. Kao ban izvojevao je pobjedu nad Mađarima i hrvatsku slobodu uz veliku potporu svojih prijatelja i vojnika s Banovine. Umro je 20. svibnja 1859. u Zagrebu i kao prva mitska osoba hrvatskog naroda nakon revolucionarne 1848. postao je snažan izvor energije u borbi za ujedinjenje i osamostaljenje Hrvatske, ali i simbol otpora svakom presizanju nad narodnim bićem Hrvata. Otud i onaj čuveni populistički usklik „Ustani bane, Hrvatska te zove!“ prvi put zabilježen 1867. godine.