Sve tri utvrde bile su izgrađene sredstvima Zagrebačke biskupije do sredine 16. stoljeća kao dio protuosmanskog obrambenog sustava unsko-savsko-kupskog prostora. Utvrde su svojim oblikom bile prilagođene potrebama novog načina ratovanja ranog novovjekovlja.
Način gradnje ukazuje na brzinu izvođenja radova, također uvjetovanu potrebama obrane. Unatoč svojim dobrim geostrateškim položajima, sve tri utvrde već su na kraju 16. stoljeća prestale biti u funkciji.
Peterokutna utvrda Klinac nalazi se na jugoistočnim obroncima Hrastovičke gore. Utvrda je smještena na izuzetno dobrom geostrateškom položaju s kojega se pruža pogled do Medvednice na sjeveru, Moslavine i Slavonije na istoku, južnih obronaka Zrinske gore na jugu te Petrove gore na zapadu. Kružna utvrda u Hrvatskom Čuntiću izgrađena je nad dolinom rijeke Petrinjčice, a kontrolirala je cestovnu komunikaciju koja je vodila iz srca Pounja prema Hrastovici i Kupi. Pravokutna utvrda Pecki izgrađena je na izduljenom obronku nad potokom Utinja. Prostor oko utvrde bio je ograđen zidom te je služio kao pribježište okolnom stanovništvu, a u sličnu svrhu služile su i pećine pod utvrdom.
Radovi na utvrdi Klinac započeli su 2007. godine izradom tehničke dokumentacije („ARP d.o.o.“). Tijekom 2011. godine dovršena su arheološka istraživanja u unutrašnjosti utvrde, a konzervatorsko-restauratorski radovi bili su usmjereni isključivo na saniranje velikih urušenja zidne mase nastalih atmosferilijama te udarima streljiva iz ratova 20. stoljeća.